SEKS UZ PUNJENE PAPRIKE
Dva Turcina, bombonjere, punjene paprike, karton piva i Sarajke. Mjesto radnje: sarajevsko naselje Grbavica. Slika rasprodaje ljubavi na bosanski nacin. Manje-vise, klasicna prica: mlade djevojke niskih ili nikakvih legalnih prihoda i stranci punih dzepova zeljni seksa. Neuobicajeno je jedino to sto Sarajevo, za razliku od drugih evropskih gradova, nema javnih kuca. Zato ima, nazovimo ih, tajne stanove. U jednom od takvih nasa je novinarka saznala ko se u Sarajevu prostituise, koliko novca tijelo moze zaraditi, ko su musterije i kako se moze saznati na koje zvono treba pozvoniti da bi se noc provela sa ovdasnjim majstoricama mraka |
Piše: Sandra IBRAHIMOVIC |
U JEDNOM STANU NA GRBAVICI VEC SE dvije godine aktivno prostituise. Gazdarica je Sarajka tridesetih godina, udata za internacionalnog lopova trenutno zatvorenog u jednom austrijskom zatvoru. Fizickim izgledom ne odaje utisak osobe koja se, pod izgovorom da ide kod prijatelja u inozemstvo, i sama prije rata prostituisala, zaradivsi stan i namjestaj za njega. Naprotiv, izgleda poput prave dame, besprijekorno dotjeranih noktiju i frizure, sa zlatnim naocalama sa potpisom Valentina, obucene u in sivi komplet. Zahvaljujuci "prostituciji na nivou", ona je okusila luksuzan zivot. A nivo podrazumijeva iskljucivo bogate musterije ili javne kuce u kojima, uglavnom, rade djevojke koje izgledom podsjecaju na one iz zurnala i cija cijena po satu izaziva vrtoglavicu. Imala je toliko musterija "da sam ih pisala u teku, trebala bi mi ona od 1.000 stranica". Ona je danas makro i zivi od prostituisanja pet mladih Sarajki. Krije svoj identitet. I svako malo opomene: "Nema pisanja imena i prezimena. Ispostuj dogovor." Pali cigaretu Davidoff i pocinje filozofirati o zivotu zena: "One su uglavnom osudjene na skroman ili bijedan zivot. Uvijek imas neostvarenih zelja, cesto sitnica, koje su ti zbog nekih zivotnih prioriteta nedostizne. Rijetke su zene koje se dobro udaju ili ih vjecito izdrzavaju bogati roditelji. Sada je zivot u BiH bijedan. Zato nasi muskarci odlaze vani i rade poslove od kojih se brzo opare, a za koje zene nisu genetski sposobne: oruzane pljacke, kradje, prevare... Zato kazem: ko hoce i moze, neka se unovci." U svijetu imucnih Ljeto 1987. bilo je prekretnica u njenom zivotu - tada daje otkaz u jednoj sarajevskoj firmi u kojoj je radila kao administrativni radnik i odlazi u Milano. "Tamo sam znala samo jednu adresu: Mostarca A.M., inace dobrog prijatelja mog prvog muza, sa kojim sam se razvela nakon godinu dana jer je vise spavao po kafanama i s kurvama nego sa mnom. Taj Mostarac mi je pomogao da se zaposlim kao prostitutka u jednom stanu u kojem su radile cetiri djevojke iz Hrvatske, jedna iz Srbije i sest Talijanki. Musterije su, zaista, bile probrane iz svijeta imucnih. A nove musterije su mogle doci samo na poziv gazde ili preporukom provjerenih musterija", prica D.M. Kompletan stan tj. sprat bio je luksuzno opremljen. U njemu su zivjele djevojke sa prostora ex-Jugoslavije. Postojale su cetiri radne, odnosno spavace sobe bijele boje, sa mermernim sankom, velikim lampama, perzijanerima, barom sa najkvalitetnijim picem i kupatilom u kojem se, svakodnevno, vodilo racuna o higijeni. Radne sobe su se iza 19 sati pospremale za docek klijentele. Gazda je zahtijevao da djevojke na sebi nose svilene spavacice sa ogrtacima, jer su seksi, elegantne i brzo se skidaju. Donje rublje je za tu priliku bilo odabrano iz prestiznih prodavnica i sex-shopova. A kupovalo se gotovo svakodnevno i to od sopstvene zarade. "Nije bilo pravila - znalo se desiti da dnevno spavam sa deset muskaraca, a nekad ni sa jednim. Da bi te musterija opet pozeljela, trebas biti izvrsna glumica u krevetu: da glumis bucan orgazam, da ga ubijedis da je i sa penisom od sest centimetara izvrstan ljubavnik, da mu dijelis komplimente kako te divno ljubi po tijelu, da se divis njegovom, cesto mlitavom, penisu. A kad te krene posao, dobijes toliku zelju za novcem, da izmisljas stvari koje ce pedesetogodisnjake vec sutradan vratiti u tvoj krevet. Znas, one fazone sa masazama, topljenom cokoladom, vocnim zeleom, sampanjcem... Nisam dozivljavala nikakva ponizenja, jer smo, izmedju ostalog, uzivale zastitu svog gazde. Kroz ovaj posao stekla sam iskustvo da mogu osjetiti kada ce koji muskarac dozivjeti orgazam. Najvaznije je da prostituciju shvatis profesionalno, u suprotnom, prozivljavas krize: places, depresivna si, mastas o porodici, muskarcu koji ce te voljeti. I na koncu shvatis da je stvarnost drugacija. Snovi ostaju samo snovi, a zenama koje prodaju sebe oni se rijetko ostvare. Takve krize rjesavas kupovinom po robnim kucama, uljepsavanjem u salonima ljepote, saunama, dernecima...", prica D.M. Zena-makroTrideset pet odsto zarade uzimao je Mostarac A.M. Jedno vodjenje ljubavi, tvrdi Sarajka D.M., goste je stajalo 400-600 maraka. Cijela noc dogovarala se specijalno, a cijena je zavisila od toga da li se narucuje vecera, oralni seks, te od broja snosaja, tako da je najskuplja noc stajala i po 3.000 maraka. "Desavalo se da od 11 navecer do pet ujutro oka ne sklopim jer se musterija i zadnjim atomom snage krece, a ja moram igrati oko njega. Sjecam se jednog Talijana pedesetih godina, biznismena, koji se cak devet puta zenio. Taj bi svaku placenu minutu iskoristavao; naredjivao je da ga masiram, ceskam po ledjima i glavi. I takve, iscrpne noci, naplatim 3.000 maraka. Nisam voljela seks utroje, zbog dijeljenja zarade na tri dijela: ja, cimerka i gazda. Srecom, takve su narudzbe bile rijetke", objasnjava gazdarica D.M. Za sedam mjeseci prostituisanja sa "gospodom" ona je zaradila nekoliko desetina hiljada maraka. To je bilo dovoljno da iznajmi stan i zapocne samostalan zivot i biznis za kojeg je stvorila preduvjete: desetak njenih najboljih musterija i isto toliko zgodnih djevojaka. Tako postaje zena-makro koja i sama, s vremena na vrijeme, prodaje tijelo. Zivot na visokoj nozi gradi na osnovu 35 odsto koje uzima od zarade djevojaka. A da bi procenti bili ucestaliji, ona svojim probranim musterijama, poznanicima i prijateljima daje olaksice. Tako je kompletan ljubavni uzitak, koji se u jos uvijek nelegalnim milanskim javnim kucama placao skuplje, ova svodnica pojeftinila za stotinjak i vise njemackih maraka, a povecala broj musterija. Sredinom 1989, nakon dvije godine boravka u Italiji, D.M. odlucuje da se vrati u Sarajevo. Biznis povjerava jednoj Talijanki uz dogovor da joj mjesecno salje odredjenu sumu novca. Od dvogodisnjeg kapitala zaradjenog u krevetu kupuje stan na Grbavici i do pocetka rata zivi od procenta rada "svojih" djevojaka u Italiji. Za vrijeme opsade Sarajeva, silom prilika, opet pocinje karijeru prostitutke sa visokim oficirima UNPROFOR-a, za hranu i cigarete, a kasnije sa osobljem OSCE-a za dolare kojim, nakon reintegracije, oprema stan. Prema rijecima D.M., u Sarajevu trenutno ima nekoliko stanova u kojima su se djevojke organizirale samoinicijativno ili uz pomoc nekoga sa iskustvom. I to je, naravno, daleko od prostitucije koja osigurava luksuzan zivot. U prometu su djevojke i djevojcice. A pored elitnih musterija iz svijeta medjunarodnih organizacija i domacih biznismena u godinama, tu su i "sumnjive" musterije sa kojima se, doduse rijetko, ali uz "dobru" cifru od 600 DM, na desetak minuta odlazi u krevet, i to sa "najkvalitenijim prezervativom, bez oralnog seksa i poljubaca". Musterije po preporuciU stanu na Grbavici radi pet djevojaka (od 20 do 27 godina) i sve su Sarajke. Ni jedna od njih, ni ponasanjem ni oblacenjem, ne izgleda kao prostitutka. Od njih pet, tri pristaju razgovarati, naravno, za 50 njemackih maraka i bez pominjanja imena. Takodjer pristaju da uz prisustvo novinara Dana docekaju musterije ugovorene za 23 sata. Dvadesetak stranaca i sedam domacih su stalne musterije. Jedno vodjenje ljubavi kosta 200, a cijela noc 500-700 maraka. Novac se uzima najcesce unaprijed. Na pitanje kako nabavlja nove musterije, D.M. povjerava: "Novi dolaze rijetko i to iskljucivo po preporuci provjerenih musterija, koji bi odavanjem bilo koje informacije i sebi napravili problem. Rizik je pustati sve zainteresirane u kucu. Prve musterije ugovorila sam ja i moj prijatelj koji je radio izvjesno vrijeme sa strancima. Bili su to Talijani i oesceovci. Domace musterije ponekad dobiju popust od 50 DM. Posto ja preuzimam najveci rizik u poslu, uzimam 40-50 procenata zarade djevojaka.", kaze sarajevska svodnica. U 20 sati gazdarica sprema stan i punjene paprike za tri gosta: dvije musterije i novinarku Dana. Upozorava: "Za musterije, ti si moja rodica, a ne novinarka. Jer kad bi znali, vise se nikada ne bi pojavili. Veceras ce se sa njima druziti 23-godisnja S.N. i 25-godisnja H.L. Uvijek gledam da djevojkama podjednako podijelim posao, izuzev ako gost nema specijalnih zelja. Djevojke ce stici za jedan sat. Dok se paprike kuhaju, odoh se i ja malo srediti." Oblaci usku crnu majicu sa vjestackim krznom oko vrata i dugu usku suknju, popravlja sminku i frizuru, te kaze: "Moje djevojke rade dobrovoljno. Dvije sam poznavala odranije, a tri sam upoznala preko nekih prijatelja. Nikada se nisam stidjela onoga sto sam radila vani i u Sarajevu za vrijeme rata. Uvijek sam otvoreno pricala sa prijateljima o tom periodu svog zivota. Djevojke koje danas rade sa mnom bile su fascinirane onim sto sam postigla i razocarane onim sto one imaju. Zato su odlucile raditi za 1.500-2.000 DM mjesecno. Ponekad i vise." Djevojke stizi u 21 sat. Odmah na vratima gazdarica ih pita: "Hocete li vecerati s gostima ili sada?" "S gostima, naravno", odgovaraju uz smijeh. Pruzaju mi ruku i zabrinuto govore: "Samo nas nemoj pitati za prezime i gdje stanujemo. Ostalo mozes. I obecaj da neces pokazivati prstom u nas kad nas sretnes na ulici." Seks kupuju stariji ljudi Dvadesettrogodisnja S.N. je zavrsila Medicinsku skolu. Osisana je na kratku modernu frizuru prosaranu crvenom maskarom. Obucena je u sareni Benettonov dzemper i uske crne pantalone. Zivi u Novom Sarajevu sa majkom i mladjim polubratom. Evo njene ispovijesti: "Uvijek smo zivjeli skromno, gotovo sirotinjski. Majka mi se dva puta udavala i razvodila. Trenutno radi kao daktilograf i od njene plate ne mozemo zivjeti. D.M. sam upoznala preko nekih prijatelja. Saznala sam da ima svoje musterije i otvoreno joj se, nakon par sedmica druzenja, ponudila. Nisam imala predrasuda; znala sam da seks kupuju stariji ljudi koji mojoj generaciji mogu biti ocevi. Svaki pocetak je tezak. Prve musterije bile su stranci. Gadili su mi se. Ali, uz pomoc novca sve zaboravis. Majka ne zna sta radim. Kad joj dam novac kazem da zaradjujem prevodeci neke materijale. Momka nemam. A i kad ga nadjem, nisam sigurna hoce li on biti razlog da prekinem prostituciju." Dvadesetpetogodisnja H.L. takodjer zivi u Novom Sarajevu. Ima crnu kosu, smedje oci, lijepo lice i predivan osmijeh. Zavrsila je Petu gimnaziju i nema ni dana radnog staza. Masta o svome stanu, luksuznom automobilu, zgodnom i uspjesnom momku i troje djece. Momka nema, prijatelja ima. A "prijatelj" znaci ozenjen muskarac. O svom zivotu prica: "Zivim sa oba roditelja. Otac je vec tri godine penzionisan, a majka radi u drzavnoj firmi. Medjusobno komuniciraju samo kad se svadjaju, i to traje godinama. Ona trosi platu za svoje potrebe, a on za svoje. Od punoljetstva me smatraju zrelom osobom i sposobnom da radim, tako da se odavno sama brinem o sebi. Nevolja mijenja prilike. Znala sam D.M. odranije i odlucila pokusati. U pocetku sam radila jednom ili dva puta sedmicno. Sjecam se i prve musterije: bio je to Talijan koji je bio samo sarmantan. Obuzela me je panika. Svakih pet minuta isla sam u kupatilo, otvarala prozor da udahnem svjez vazduh. Na kraju kad se sve zavrsilo, osjetila sam potrebu da tom Talijanu kazem, na engleskom jeziku, da mi je on prva musterija. Njegova reakcija je bila nekontrolirani smijeh. Danas, osam mjeseci poslije, smijem se tom dogadjaju. Znam da ocekujes od mene da ti pricam kako cijelu ovu situaciju prozivljavam jako tesko. Ponekad jeste tesko, ali naviknes." Gosti iz prijateljske Turske Tacno je 11 sati uvecer i nas razgovor prekida zvono na vratima. Gazdarica se smije i govori: "To su oni." Musterije stizu iz prijateljske Turske, a gazdarica ih pozdravlja sa: "Cao". Moli ih da cipele odloze na najlon koji je prostrla u hodniku. Nekoliko minuta tiho razgovaraju sa gazdaricom na engleskom jeziku i napokon ulaze u lijepo uredjeni dnevni boravak. Uz srdacan osmijeh, djevojkama urucuju bombonjere. Za dernek su donijeli i karton Tuborga, koji gazdarica odnosi u kuhinju. Obojica su nizeg rasta, tamnijeg tena, izrazajnih obrva i "gospodskih manira". Cetrdesetih su godina, vec peti put posjecuju djevojke i to namjeravaju ciniti, kako kazu, kad god pozele. O Bosankama jedan od njih govori s odusevljenjem: "One imaju dusu. Narocito mi se svidja svijetao ten vasih zena, smisao za humor i njihova iskrenost. Bosanske zene su ciste. One se ne vole zabavljati sa strancima. Vole samo popiti pice i sarmirati ih. Ja ne vidim nista lose u tome sto trosim na zene, sto kupujem seks." Slijedi moje pitanje: "Da li znate da su Bosanke, zbog prezivljavanja, osudjene na prostituciju?" - Na to ih ne prisiljavam ja. To je njihova odluka. Uvijek nastojim da zena sa mnom uziva, da se ne osjeca predmetom. - A da li osjecate sazaljenje ili krivicu zbog toga? - Sazaljenje nekad, krivicu nikada. Njegov kolega razgovor prekida pitanjem: "Da li Vi mozda radite kao psiholog ili u policiji?" Sutim. Gazdarica ne skida osmijeh sa lica i govori: "E, sad cemo probati punjene paprike koje sam napravila specijalno za vas." Poslije vecere (uz koju se, uzgred, razgovaralo o turskim specijalitetima, sogan-dolmi, Istanbulu...) H.L. ustaje iz fotelje, uzima jednog Turcina za ruku i vodi ga u spavacu sobu. Iz komode uzima dva prezervativa - drugi je za slucaj ako musterija pozeli jos. Nakon par minuta, isto cini i druga djevojka. U sobi smo ostale gazdarica i ja. Treca djevojka, koja je trebala doci na intervju za Dane zakazan u 21 sat, pojavljuje se u ponoc. Izvinjava se i saopcava mi da se predomislila. Ne vjeruje novinarima. U zamjenu, D.M. mi prica zivotnu pricu seste djevojke, koja je zbog trudnoce prestala raditi prije dva mjeseca: "Nesretna je. Ostala je trudna sa momkom koji ju je ostavio i otisao u inostranstvo. Nije htjela abortirati. Peti je mjesec trudnoce i zivi od mamine plate. Ponekad joj sredim oralni seks, kojeg cesto narucuje jedan stranac; ona to radi za 30 DM. Cesto joj dam para od sebe. I ovaj novac od vase redakcije namijenjen trecoj djevojci, dat cu njoj." Poslije 15-ak minuta u dnevni boravak ulazi H.L., smijesi se i govori: "Gotovo. Dajte mi cigaretu." Njena musterija je na tusiranju. Gazdarica odlazi do vrata kupatila i upozorava ga: "Nemoj mi upisati dasku, ja to svaki dan perem!" H.L. me gleda i kaze: "Znam da ocekujes da ti jos nesto kazem, ali ja vise nemam sta reci." Zatim ulazi S.N. Ne govori nista. Pali cigaretu i otvara bombonjeru. U sobi su ubrzo i Turci. Gazdarica ih nudi Tuborgom, suhim mesom, kiselim kupusom i sirom. Tiho svira Tarkan. Turci pjevuse. Dernek se nastavlja. U 1,30 ujutro napustam stan. Gazdarica me prati i govori: "Kad popiju par piva, mozda se predomisle i odu jos jednom sa djevojkama u sobu. Tako obicno bude." |
Objavljeno u broju 92 DANA, 4. JANUAR / SIJECANJ 1999.
